Obzirom da samo trećina obiteljskih tvrtki preživi prelazak s prve na drugu generaciju, a manje od četiri posto tvrtki je i dalje u vlasništvu četvrte generacije, ne čudi što su hrvatski bogataši svoju djecu uvelike uključili u upravljačke procese. 
 

Tako je tjednik Lider objavio popis od 50 najvećih hrvatskih nasljednika koji su uključeni u vođenje obiteljskih tvrtki, a obzirom da je većina hrvatskih tvrtki uglavnom još uvijek u vlasništvu prve generacije (osnivača), ostaje nam tek vidjeti kako će se razvijati i kako će uspješni biti nasljednici. 

Iz Liderovog popisa izabrali smo deset najvećih nasljednika u biznisu, a na čelu te liste nalaze se djeca vlasnika Agrokora vrijednog 27,2 milijarde kuna Ivice Todorića - Ante, Iva i Ivan. 

Ante Todorić zaposlen je kao izvršni potpredsjednik Poslovne grupe maloprodaje. Iva Balentradi kao direktorica marketinga, a Ivan Todorić je predsjednik Nadzornog odbora. 

Iznimka su jedino Gavrilovićevi

Kćeri Dragutina Drka, vlasnika Vindije vrijedne 2,9 milijardi kuna, nalaze se na četvrtom i petom mjestu liste. Dubravka Drk-Mravlinčić radi u očevoj tvrtki kao voditeljica marketinga i savjetnica Uprave, dok je Tamara Drk-Vojnović direktorica razvoja poslovnog sustava Vindije. 

Kada su sinovi Branka Roglića završili fakultete taj poduzetnik otvorio je tvrtku Orbico koja danas vrijedi dvije milijarde kuna. Stjepan Roglić potpredsjednik je Grupe i član Uprave te tvrtke, kao i njegov brat Josip Roglić. 

Iznimka među najvećim nasljednicima je sin Đure Gavrilovića, Georg Gavrilović, koji će biti deveta generacija nasljednika u toj tvrtki vrijednoj 1,8 milijardi kuna. 

Deveto i deseto mjesto liste zauzimaju sin i kćer Pavla Zubaka, vlasnika tvrtke Zubak vrijedne 1,7 milijardi kuna. Ivan Zubak zaposlen je u očevoj firmi kao potpredsjednik Uprave, a istu poziciju zauzima i Žaklina Trbović. 

</script></center>Istraživanje je provedeno u deset hrvatskih gradova: Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Puli, Splitu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Zadru i Varaždinu. Odabrano je 35 najjeftinijih osnovnih prehrambenih artikala i higijenskih potrepština te osnovni režijski troškovi, trošak javnog gradskog prijevoza te zabave i kulture. Za ukupan izračun mjesečne košarice određena je količina koja bi bila potrebna za jednu tročlanu obitelj.

Kod živežnih namirnica Osječani prolaze najjeftinije, za 27 artikala osnovnih namirnica izdvojit će 1.536,97 kn, dok će iste namirnice Zadrani platiti 1.916,59 kn. Voće je također najjeftinije u Osijeku, a najskuplje u Varaždinu, dok je povrće najskuplje u Zadru, a najjeftinije u Osijeku.

Šest osnovnih higijenskih artikala za tročlanu obitelj na mjesečnoj bazi najskuplja je u Dubrovniku, gdje građani za pastu za zube, šampon za kosu, toaletni papir, sapun, deterdžent te univerzalno sredstvo za čišćenje kupaonice plaćaju 365,32 kn, dok je Osječanima ista ta higijenska košarica oko 100 kuna jeftinija.

Na tržnicu se najviše isplati ići u Slavonskom Brodu, gdje prosječna obitelj s jednim malim djetetom mjesečno izdvoji 246,00 kn. Istu količinu namirnica Dubrovčani plaćaju mnogo više – 445,00 kn. Radi pravedne usporedbe, u ukupnu analizu troškova uvrštene su samo namirnice koje su pronađene u svim gradovima – luk, svježi kupus, krumpir, banane, jabuke, kruške, naranče i limun.

U troškove režija uračunate su naknade koje variraju po gradovima – komunalna naknada i naknada za odvoz smeća za stan od 50 m2 te prosječna potrošnja vode za tri osobe. Naravno, troškovi telefona i struje nisu uspoređivani jer su jednaki u svim gradovima. Također, nisu uspoređivani ni troškovi grijanja jer su građanima na raspolaganju različiti energenti, npr. u Dubrovniku nema prirodnog plina, ali su i klimatski uvjeti povoljniji. Zagreb je prema režijama najskuplji grad i tu mjesečna naknada za odvoz smeća za stan od 50m2 iznosi 54 kn, dvostruko više od Pule ili Rijeke.

Troškovi prijevoza u Varaždinu dosežu 1.470 kn, budući da jedna mjesečna radnička karta košta 585 kn, a u Dubrovniku 200. U istraživanju je uračunato da promatrana obitelj mjesečno koristi dva radnička i jedan učenički pokaz, što u Dubrovniku, prijevozno najjeftinijem gradu, iznosi ukupno 480 kuna.

Kulturna i zabavni dio košarice najjeftiniji je u Splitu, gdje se ulaznice za kino i kazalište mogu kupiti za 20 kuna, što je, ako pretpostavimo da u košaricu ulaze dva kino filma i jedna kazališna predstava, ukupno 180 kuna. Za kulturu i razonodu ovog tipa Zagrepčani i Zadrani izdvojit će tristo kuna.

Tri trgovačka lanca prisutna u svih deset gradova obuhvaćenih istraživanjem imaju poprilično ujednačene cijene, barem ako je suditi prema pet uobičajenih artikala.

Istraživanje je tako pokazalo da je najskuplji grad Varaždin s 4.429,40 HRK vrijednom košaricom, slijedi Zagreb s 3.750,75, dok je najjeftiniji Slavonski Brod s 3.064,01 kuna koje građani moraju odvojiti za svoju mjesečnu košaricu.

Svojim je vatrenim izdanjem izbor za Miss Universe Hrvatske uljepšala Iva Jerković Uvijek među najatraktivnijim damama gdje god da se pojavi ovaj put je svoju raskošnu liniju naglasila jednostavnim krojem haljine u vatreno crvenoj boji. Uz vrtoglave potpetice koje su u prvi plan stavile njezine duge noge, adut koji je plijenio pažnju, uz dakako Ivin dekolte bio je i osmijeh kojeg ova manekenke ne skida s lica.

Iva Jerković je crnu u kojoj se najeradije pojavljuje na javnim događanjima ovaj put zamijenila jarko crvenom i napravila odličnu promjenu 

Gostujući u emisiji "Povratak u civilizaciju", Stanija je izjavila kako je u početku mislila da Ava nije zla i "namazana", ali da se u međuvremenu uvjerila u potpuno suprotno.

- Ava je glupa djevojka. Kada bih mogla birati koga bih prvog izbacila, to bi bila ona. Niti u jednoj igri se nije pokazala. Iako mi se isprva činilo da nije zla i "namazana", na kraju se ispostavilo da je upravo suprotno - rekla je Stanija.

- Koja je fora da muškarci izbace djevojku samo zato što nije dobro skuhala rižu? Kuhala sam im deset dana, a oni su me ponižavali. Zar sam trebala trpjeti uvrede muškaraca i šutjeti? Tako se nitko neće prema meni odnositi - rekla je ljutito srpska starleta.

Također, dodala je da ju je Ognjen najviše razočarao jer je nagovarao ostale da glasaju za nju, usprkos činjenici da su prije toga bili u odličnim odnosima.

Stanija se ovih dana, između ostaloga, slikala i za srpski Playboy, gdje je otkrila sve svoje draži i podsjetila zbog čega je pobijedila na natjecanju za "Playboy golf girl" u New Jerseyu te osvojila gostovanju u Playboyevoj vili u društvu Hugha Hefnera.

Ipak, najviše nas zanima kako su momci koji su je i izbacili iz Survivora reagirali na njeno pojavljivanje u časopisu za odrasle. Ako pitate nas, gledajući fotografije, sigurni smo da su se pokajali zbog svoje odluke jer na ovakav prizor nitko ne može ostati ravnodušan.

Vlasnik licence za Hrvatsku Vladimir Kraljević u noći s utorka na srijedu završio je u zagrebačkoj policiji na kriminalističkoj obradi. Pritom je, ako je suditi prema svojevsnoj potvrdi koju je navodno sastavio organizator izbora Vladimir Kraljević, već poznata nova hrvatska Miss Universe za 2012. godinu.

O privođenju Vladimira Kraljevića službenu potvrdu u srijedu nismo mogli dobiti. No, iz neslužbenih izvora doznali smo da je Kraljević od srijede u tri sata ujutro u policiji. Policiju u prvom redu zanima rasvjetljavanje događaja koji su prethodili ispisivanju spomenute potvrde te je li Kraljević počinio kazneno djelo seksualnog zlostavljanja, za što ga je prijavila jedna od kandidatkinja.“Potvrđujem da će Martina K... biti iduća Miss Universe Hrvatske 2012. Do sada je već pokazala velik potencijal.” stoji u potvrdi ispisanoj rukopisom na memorandumu vlasnika licence u Hrvatskoj, na kojoj se nalazi pečat tvrtke Media Produkcija d.o.o. i potpisa Vladimira Kraljevića. Original se nalazi u policiji koja provjerava radi li se o rukopisu i potpisu Vladimira Kraljevića.

Martina K., mlada, 22-godišnja djevojka, odrasla u Njemačkoj, imala je u utorak navečer izbor u svojim rukama. Prihvatiti garanciju organizatora izbora i postati Miss Universe Hrvatske 2012. godine ili Kraljevića prijaviti policiji za seksulano zlostavljanje, bludničenje, a možda i pokušaj silovanja. Martina K. odlučila je igrati pošteno.

- Nisam mogla prijeći preko svega - rekla je u razgovoru za Jutarnji list.

“Modrić je izuzetno kreativan igrač, jedan od najvećih talenata na svijetu isigurno bi bio uspješan u bilo kojem klubu. No, u zimskom prijelaznom roku on nije na listi želja, a što će biti u budućnosti, to ćemo vidjeti”, kazao je Andre Villas-Boas za britanske medije.

U ljetnom prijelaznom roku Chelsea je nudio 45 milijuna eura za Modrića, a i hrvatski reprezentativac je želio otići u redove “Bluesa”. No, vodstvo Spursa odbilo je prodati svog najboljeg igrača.

U srijedu su haško tužiteljstvo te odvjetnici generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka iznijeli svoje odgovore na tvrdnje suprotstavljene strane iznesene u završnoj riječi.

Glavni tužitelj u procesu, Alan Tieger izjavio je kako su izvješća o razaranjima Glamoča i Grahova, koja je podastrla obrana generala Gotovine, lažna "u širem i užem smislu".

Svrha tih izvješća je prikrivanje da su gotovo sve postrojbe bile uključene u Glamoču i Grahovu", naveo je. Ustvrdio je da nije točno da je na Glamoč palo samo devet granata, kao što je ustvrdio Markačev odvjetnik, nego ih je bilo više.

Samo na Knin ispaljeno je tisuću projektila koji su padali po čitavom gradu, naglasio je.

Poanta nije u tome da se Knin uspoređuje s Vukovarom ili Staljingradom, koji su bili neprestano granatirani, napomenuo je Tieger, zato što "nije ni bilo potrebe razoriti Knin koji je predsjednik htio naseliti Hrvatima, nego je bilo potrebno istjerati Srbe koji su predstavljali prijetnju opstanku hrvatskog naroda za Tuđmana".

A koliko će se zapovijedi provoditi, naveo je Tieger, ovisi o inzistiranju zapovjednika.

"Pojedini su vojnici u Zbornom području Split palili i pljačkali oslobođena sela. Kada im je zapovjeđeno da prestanu, oni nisu prestali... Podređeni zna da treba poštivati zapovijed kada njegov nadređeni zahtijeva i nadzire provedbu te kažnjava ako se ona ne provodi. Ako to ne učini pa i kada neposluh uključuje kriminalno ponašanje, držanje zapovjednika je podređenima signal da ne trebaju provoditi zapovijed", kazao je Tieger odgovarajući obrani.

Tužitelj je podsjetio kako je na sastanku na Brijunima ministar obrane Gojko Šušak govorio o formiranju štaba za propagandu. Na njegovom čelu trebao je biti netko iz Tuđmanovog ureda, pa je odlučeno da to bude Hrvoje Šarinić, naveo je i upitao zašto obrana nije spominjala taj dio sastanka na Brijunima.

 

'Bio je vojnik i patriot'

Odvjetnik Ante Gotovine Luka Mišetić je prigovorio tužiteljima zašto se nisu bavili sastancima koji su prethodili Oluji, a na kojima se raspravljalo o sprečavanju zločina, te ustvrdio da stanovnici nisu bili zastrašivani, inače ne bi s fronta bježali u Knin.

Njegov drugi odvjetnik Gregory Kehoe je poručio sucu Alphonseu Orieu da se Gotovina neće obratiti sudu. Onda je za svog branjenika kazao: "Bio je vojnik i patriot koji se časno ponašao u teškim okolnostima" te "kada vijeće pregleda sve dokaze i ponašanje generala, vidjet će da se ponašao časno, korektno i ispravno". Zaključio je da je "ispravno proglasiti da general Gotovina nije kriv za ove zločine i da se vrati obitelji".

Odvjetnik Ivana Čermaka Stephen Kay ponovio je kako je njegov klijent stigao u Knin kao pomoć, bez jasno definiranog zadatka, ali sigurno bez ikakvih zločinačkih namjera. Zatražio je slobodu za Čermaka, kao i Goran Mikuličić za Markača. On je kazao da su tužitelji u povezivanju Markača sa zločinima iznosili tek nagađanja.

Tužiteljstvo, podsjetimo za Gotovinu traži 27, Markača 23, a Čermaka 17 godina zatvora.

Vijeće je oko 14.25 sati zaključilo suđenje i najavilo presudu "u dogledno vrijeme".
 

Kad će presuda?

Branitelj generala Mladena Markača Goran Mikuličić kazao je u srijedu, po izlasku iz Haškog suda, kako u optimističnoj varijanti presudu očekuje do Božića a u pesimističnoj na proljeće, dok je branitelj generala Ante Gotovine Luka Mišetić kazao kako ju očekuje kroz dva do 10 mjeseci, što je dosadašnja praksa Haškog suda, piše Hina.

Haško suđenje trojici generala optuženih za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje završilo je u srijedu u Den Haagu nakon dvije i pol godine i predsjedavajući sudac Alphons Orie najavio je presudu "u dogledno vrijeme".

Glavni tužitelj u ovom predmetu Alan Tieger nije, pri izlasku sa suda, želio odgovoriti kada očekuje presudu.

Odvjetnik generala Gotovine Luka Mišetić, upitan zašto je Gotovina odabrao ne obratiti se sudskom vijeću, kazao je kako za to nije bilo potrebe jer to ne bi ništa promijenilo ni u činjeničnom ni u pravnom smislu a skrenulo bi pozornost.

Mišetić je kazao kako od sudaca očekuje pravednu presudu.

Haški sud objavio je u utorak pročišćenu verziju završnog podneska tužiteljstva u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" u kojem se od sudskog vijeća traži da se trojicu generala proglasi krivima za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje i kazni ih zatvorskom kaznom u rasponu od 17 do 27 godina zatvora.
 

"Tužiteljstvo predlaže da Vijeće osudi Antu Gotovinu na 27 godina zatvora, Mladena Markača na 23 godine i Ivana Čermaka na 17 godina zatvora"", navodi se u podnesku koje je pod oznakom tajno izvorno podneseno 16. srpnja.

"Optuženi su počinili teška djela protiv srpskog stanovništva krajine na diskriminatornoj osnovi uz posljedice velikih razmjera. Njihovi su zločini bili opsežni i trajali su; počinjeni su nasilni zločini uključujući ubojstva, srpska je imovina sustavno pljačkana i neselektivno razarana, više od 90 tisuća Srba prisilno je raseljeno s jasnom namjerom da se ne vrate i u tom smislu su poduzeti koraci i pri tome je međunarodna zajednica opetovano dovođena u zabludu".

"Svaki je optuženi igrao aktivnu i značajnu ulogu u progonu srpskog stanovništva", navode tužitelji koji smatraju da su dokazali da su trojica optuženih generala dijelila zajednički zločinački cilj i pridonijela njegovoj realizaciji.

Generali Ante Gotovina i Mladen Markač sudjelovali su u tome od začetaka, sudjelujući u planiranju i topničkim napadima na civile, a svoje su podređene koristili u počinjenju zločina tijekom i nakon Oluje.

General Ivan Čermak, iako se pridružio udruženom zločinačkom pothvatu nakon početka topničkih napada, odigrao je po tužiteljstvu središnju ulogu u olakšavanju činjenja kaznenih djela i ostvarenju zajedničkog cilja tog pothvata.

Tužitelji smatraju i da su dokazali da su sva trojica optuženih propustila osigurati poštivanje zakona i običaja ratovanja.

"Oni su u toj dužnosti zakazali i izdavali su zapovijedi koje su predstavljale kaznena djela a u nekim su slučajevima prikrivali zločinačko ponašanje kojeg su nedvojbeno bili svjesni".

"Sva trojica optuženih dobrovoljno su sudjelovala u zločinima koji su im stavljeni na teret pri čemu su Gotovina i Markač pokazali entuzijazam u provedbi udruženog zločinačkog pothvata", navodi tužiteljstvo.

U podnesku se detaljno opisuje kako tužiteljstvo vidi ulogu drugih članova tzv. udruženog zločinačkog pothvata. Nakon predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, tužiteljstvo na treće mjesto smješta tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka, a na četvrto tadašnjeg ministra obnove Juru Radića. Iako je u dodatku optužnice iz 2007. među nove članove udruženog zločinačkog pothvata bio uvršten i obavještajac Markica Rebić, njegovu ulogu tužiteljstvo u završnom podnesku ne spominje.

U osječki zoološki vrt lisice su prije mjesec dana došle iz obližnje šume. Ušle su kroz rupe u žičanoj ogradi, koju godinama nitko ne popravlja, javljaju 24sata. Čopor je ušao u nastambu klokana, napao jednoga i pojeo ga.

Prije samo tri godine u osječkom je zvjerinjaku bilo 30 klokana, koji su se uspješno razmnožavali u zatočeništvu. Danas su ostala samo dva stara, koja nisu za razmnožavanje.

Nakon što su lisice pojele klokana, uprava zoološkog vrta preostali je par preselila iz nastambe ograđene žicom u središnji dio vrta, u kojem su nekada obitavali slonovi. Ta nastamba ima betonsku ogradu. Napravili su im i sjenice kako bi bili zaštićeni od sunca, a počeli su popravljati i uništenu žičanu ogradu.

Gladne lisice redovito napadaju životinje u zoološkom vrtu, javlja list. One su krive za smrt svih osječkih klokana prošlih godina. Neke su pojele, druge ranile, pa su poslije uginuli.

Uprava zoološkog vrta nema komentara na pokolj klokana. 24sata doznaju da je uprava zatražila pomoć zooloških vrtova susjednih zemalja kako bi obnovili osječko krdo klokana. Navodno će prve uvesti iz Srbije.

Vitalni interes Slovenije je dodir sa zdravim razumom. Arbitražni sporazum znači vraćanje u normalu nakon nacionalističke kalvarije. Znači buđenje iz noćne more, piše tjednik Mladina, a prenosi H-Alter.

Slovenijom kruži strah, strah od ugušene, zatvorene, nevitalne, mrtve, bez svijesti i kolaborantske te izdane Slovenije. To je strah od crnog scenarija, koji truje političku atmosferu, budi mržnju i poziva na borbu kako unutar države, tako i izvan nje. Što bi Slovenija mogla izgubiti? Kakva teška sudbina nas može zadesiti ako se sada ne odupremo, duhom ili silom? O čemu zapravo cijelo vrijeme govorimo kad kažemo da su na kocki svijest, državnost, suverenost, bit, sloboda, kičma i baš sve ono što dopušta probrana ontološka frazeologija, vrijedna Heideggera i pol? O čemu ćemo odlučivati 6. lipnja?

Uzmimo za početak najgori mogući scenarij. Onaj na koji nas opominju neki slovenski intelektualci, slovenska desnica, navodne narodne stranke, zaštitnici slovenske zemlje, tijela domovine i nacionalnog interesa. Arbitražni sud 2014. godine donosi odluku da Slovenija nema takozvani teritorijalni dodir s otvorenim morem. Tanker, ribar ili surfer, koji želi iz Sredozemlja doći u Luku Koper, odlučili su arbitražni suci, u Sloveniju može doploviti samo preko hrvatskih teritorijalnih voda, a pogled iz Pirana ili Portoroža u globalizirani svijet završava već na obali Savudrijskog poluotoka, uz koji patrolira hrvatski policijski čamac. Pogled vrijedan strave i klaustrofobije, gušenja u prostoru bez zraka!

Time bi Slovenija bila prikraćena za svoje vitalne interese (kažu Borut Pahor i Samuel Žbogar). Čak “najvitalnije” (prisjeća se Marjan Podobnik). Slovenija bi bila u tom slučaju “zatvorena” (trezven je Janez Janša), izgubila bi status pomorske države (stručan je Marko Pavliha). Na narodnu opsesiju o zatvorenosti/otvorenosti, vitalnosti ili kolektivnoj svijesti svoj arsenal troši još intelektualaca. France Bučar, koji upozorava da je na kocki “slovenska svijest”, te dodaje da je tu riječ o odluci o opstanku Slovenije. A filozofu Tinetu Hribaru očito u situaciji kad su iskorištene već skoro svi najteži izrazi iz ropotarnice njemačke hermeneutike ili francuskog egzistencijalizma, ne preostaje ništa drugo osim teze da je arbitražni sporazum “akt kolaboracije s okupatorom”. Dakle, nekakav nad-incest.

Tanker, ribar ili surfer, koji želi iz Sredozemlja doći u Luku Koper, odlučili su arbitražni suci, u Sloveniju može doploviti samo preko hrvatskih teritorijalnih voda, a pogled iz Pirana ili Portoroža u globalizirani svijet završava već na obali Savudrijskog poluotoka, uz koji patrolira hrvatski policijski čamac. Pogled vrijedan strave i klaustrofobije, gušenja u prostoru bez zraka!

Vratimo se sada na zemlju, ostanimo trezveni i pokušajmo utvrditi o čemu zapravo govorimo kad govorimo o crnom scenariju. Riječ je o sljedećem: razlika između “crnog” i “bijelog” scenarija nije razlika između postojanja i nepostojanja svijesti, već razlika između dva različita režima na dijelu mora, od Savudrije prema vani. Ništa više i ništa manje o toga. Po jednom scenariju, Sloveniji bi pripao pojas teritorijalnog mora s površinom oko 112 kvadratnih kilometara, a po drugom bi Slovenija na tom dijelu mora dobila posebna prava koja pripadaju geografski prikraćenim državama.

Slovenija po tzv. crnom scenariju ne bi imala suverenost na morskom dnu, u vodi i u zraku. To konkretno znači da bi izgubila pravo na istraživanje dna (od rta Savudrije prema van), što uključuje i ekonomsko iskorištavanje dna, crpljenje nafte, plina i slično. Ali bi Slovenija i dalje polagala optičke ili telekomunikacijske kablove, što je posebno uređeno međunarodnim konvencijama. Kod neba zapravo nema posebnih razlika između dviju alternativa, u oba slučaja bi slovenski zrakoplovi imali pravo na prelet, i kad bi zračni prostor formalno pripadao Hrvatskoj. Malo kompliciranije je s razlikama u režimu plovidbe. I to iz jednostavnog razloga što more nije kopno.

Budući da se voda u moru pomiče, zajedno s ribama i naftnim mrljama, u međunarodnoj zajednici već desetljećima, gotovo stoljećima, postoje prilično precizna pravila u određivanju morskih prava i dužnosti, posebnih morskih pojasa, a time i državne granice. Usporedba s kopnenom granicom zapravo navodi na krive zaključke. Zbog “tekućeg” mora, državne granice na moru su više relativne i mutnije su od granica na kopnu. A budući da su manje važne, u pravilu se i određuju više-manje “automatski”, na temelju pravila međunarodnog pomorskog prava. U tome je zapravo bit slovenskog problema. Ali vratimo se osnovnom, egzistencijalnom pitanju: Koja bi prava na moru, dakle, Slovenija mogla izgubiti u najmračnijem scenariju?

Na moru vrijedi temeljno pravilo slobodne plovidbe, mare liberum, kao što je još u 17. stoljeću uskliknuo Grotius, kad je još vrijedilo da je sve što je dalje od tri milje od obale vlasništvo cijelog čovječanstva. Danas, tristo godina nakon Grotiusa, pravila su, naravno, dorađenija, ali još uvijek slijede slično načelo. Hrvatska policija slovenske kamiondžije na kopnu može bilo kad zaustaviti, a na moru se brodovi ne zaustavljaju tako lako. Države imaju, naime, potpunu suverenost samo u unutrašnjim vodama, ali ne i u teritorijalnim. U teritorijalnim vodama vrijedi načelo tranzitnog prolaska. To načelo znači da npr. Hrvatska ne smije zaustavljati brodove, osim u slučaju da krše hrvatske zakone o zaštiti okoliša ili ugrožavaju njenu sigurnost.

Konkretno, što se tiče sigurnosti: vojni brodovi koji idu u Luku Koper (LJSE:LKPG), morali bi to unaprijed najaviti hrvatskim vlastima. U skladu s hrvatskim unutarnjim pravilima, konvoj vojnih brodova ne bi smio biti veći od tri broda, a uz to bi podmornice koje su krenule u Sloveniju morale ploviti po površini i imati istaknutu zastavu. A što se tiče poštivanja pravila o zaštiti okoliša: Hrvatska bi mogla zaustavljati brodove ako bi posumnjala da krše njene propise o zaštiti okoliša. S time nitko vjerojatno nema problema jer bi svaka ekološka katastrofa uz savudrijsku obalu utjecala i na obalu uz Piran. Ali može se postaviti pitanje povjerenja: a što kad bi hrvatska zloupotrebljavala ta pravila?

Ali, to je zapravo skoro nemoguće. I to zbog sljedećih razloga. Prvo, Hrvatska ne zna koji brod ide u Luku Koper. Po Jadranskom moru su zacrtani međunarodni koridori, pomorski putovi po kojima plove svi brodovi – i oni koji idu u Trst ili u druga sjeverna, talijanska pristaništa. Svi brodovi plove uz hrvatsku obalu i vraćaju se prema Sredozemnom moru uz talijansku obalu. Samo brodovi koji nose opasni teret moraju obavijestiti hrvatske vlasti kamo su krenuli. Drugo, Hrvatska ne zna koji je brod slovenski. Čak i ako gleda izbliza. Brodovi “slovenske” Splošne plovbe plove, recimo, pod liberijskom zastavom jer plaćaju manje poreze, nego što bi ih plaćali u Sloveniji. Na njima, dakle, ne leprša slovenska trobojnica.

Ako bi, recimo, arbitražni sud Sloveniji dosudio 112 kvadratnih kilometara velik koridor, to ne bi bilo “slovensko more”, dakle slovenske unutrašnje vode, s kojima bi parlament mogao raditi što god hoće. Slovenija bi isto tako morala dopuštati tranzitni prolazak, a brodove ne bi mogla pregledavati bez razloga. I ako netko misli da bi ulazak u Luku Koper zbog toga bio lakši, također je u krivu

Prema crnom scenariju bismo režim na moru ispred slovenske obale mogli usporediti s režimom koji je na snazi ispred Bosporskog tjesnaca koji zapljuskuje tursko teritorijalno more. Kroz Bosporski tjesnac može ploviti bilo koji brod i Turska ne smije intervenirati ako brodovi poštuju njene propise o zaštiti okoliša. Budući da je u razdoblju od 1988. do 1992. u Bosporskom tjesnacu bilo više od 150 sudara brodova, u listopadu 2002. je Turska ograničila tranzit tankera kroz tjesnac i zabranila noćnu plovidbu brodova duljih od 200 metara. To ograničenje je međunarodna zajednica prihvatila. I Hrvatska bi mogla donijeti slične propise i to za sve brodove. Ali, naravno, teško je zamisliti da bi promet u savudrijskom tjesnacu mogao postati tako gust.

I kako Slovenija u crnom scenariju ne bi izgubila sva prava, tako ih u bijelom scenariju ne bi ni dobila. Ako bi, recimo, arbitražni sud Sloveniji dosudio 112 kvadratnih kilometara velik koridor, to ne bi bilo “slovensko more”, dakle slovenske unutrašnje vode, s kojima bi parlament mogao raditi što god hoće. Slovenija bi isto tako morala dopuštati tranzitni prolazak, a brodove ne bi mogla pregledavati bez razloga. I ako netko misli da bi ulazak u Luku Koper zbog toga bio lakši, također je u krivu. Slovenski ‘dimnjak’ bi u tom slučaju bio zapravo unutar međunarodno određenih plovnih putova koji su bliže obali Istre. Zapravo brodovi po tzv. slovenskom izlazu na otvoreno more uopće ne bi plovili.

Sve te činjenice svjedoče o drugoj priči: budući da Slovenija nema podmornice, budući da nema ni tri vojna broda, budući da nema ni dokaza o postojanju nafte ispred Istre, teza “intelektualaca” da su u igri vitalni interesi Slovenije, državna svijest ili čak državnost, upravo je smiješna. Čak i najmračniji scenarij nije tako mračan kako ga oslikavaju slovenski nacionalisti. Belgijska luka Antwerpen isto tako nema pristup do otvorenog mora. Svaki brod koji uplovljava u tu veliku sjevernomorsku luku mora, naime, neizbježno prijeći nizozemske teritorijalne vode. A Antwerpen je ipak jedna od najuspješnijih i najvećih luka na svijetu, koja uspješno konkurira nizozemskom Rotterdamu. Zašto Slovenija zapravo treba taj izlaz, za koji je spremna založiti sve?

Jedan od prvih odgovora na to pitanje dao je još 1997. godine Janez Drnovšek. Rekao je da je izlaz na otvoreno more “jako važno, a možda i najvažnije simboličko, političko i psihološko pitanje”. Drugim riječima: stanovništvo Slovenije je palo na fintu. Na fintu od koje mi, državljani, nećemo i ne možemo imati ništa, a slovenska politička elita, desna i lijeva, puno. Od tog pitanja žive kad nas već godinama uvjeravaju da štite naše “psihološke”, vitalne interese. Zbog navodne traume uzrokovane gubitkom “naše” obale još iz vremena Jugoslavije. A budući da je problem izmišljen i simboličan, prikladna je kost na kojoj su se dosad okoristili različiti politički dušobrižnici za račun stvarnih interesa.

Slovenska politička elita se zbog tog napuhanog pitanja u prošlosti odrekla mnogočega konkretnog: također granice na kopnu i pažljivije vanjske politike prema Italiji i Austriji. Na zamišljenom “izlazu” u svijet dva desetljeća smo napajali slovenski nacionalizam. Hrvatski filozof Žarko Puhovski ima danas pravo kad kaže da cijela Europa još uvijek govori o primitivnom Balkanu, “a u isto vrijeme na granicama tog Balkana – na jednoj strani je to Slovenija, a na drugoj Grčka – imate radikalniji nacionalizam od onoga koji biste mogli naći bilo gdje u Bosni, Makedoniji ili Srbiji.” Isto kao Slovenija, i Grčka zbog simbolike, zbog psiholoških problema (s imenom Makedonija), svoju susjedu blokira u međunarodnoj zajednici.

Iako, ili upravo zato što je pravi problem izmišljen, nevažan, simboličan, još je važniji rezultat referenduma na kojem ćemo odlučivati o sudbini arbitražnog sporazuma. Na njemu ćemo priznati da problem nije baš vitalan i zato ćemo dopustiti da o njemu odlučuje netko treći. Ili ćemo zaključiti da je problema tako vitalan da o njemu nitko drugi ne smije odlučivati jer je na kocki opstanak naroda. Time, odbijanjem arbitražnog sporazuma, Slovenija bi, naime, krenula na ucjenjivački put u uvjerenju da je taj fantazijski izlazak na otvoreno more pitanje u ime kojega je moguće riskirati baš sve.

Time što bi odbila arbitražni kompromis, Slovenija bi krenula na put blokade. Što to znači, već smo iskusili. Predsjednik vlade Borut Pahor danas rezignirano govori o putu osamljivanja. Naravno da desetomjesečna blokada Hrvatske međunarodnu javnost nije uvjerila, ne zato što je loše lobirala, već zato što s takvim stajalištem i zahtjevima, kako su ih oblikovale vladajuće političke stranke, nije bilo moguće biti uvjerljiv. O apsurdnosti naše pozicije svjedoči sljedeći paradoks: Slovenija se u blokadi Hrvatske pozivala na međunarodno pravo. Kao: Hrvatska ne može u EU dok mi, po ugovoru EU-a, na to ne pristanemo, jer “oni su vani, a mi smo unutra”. A pritom smo zahtijevali da se Hrvatska odrekne nekih pravila međunarodnog prava u slučaju određivanja granice.

Da bi bilo jasno o čemu govorimo, dopustimo si još jednu sitnicu. Međunarodna konvencija UN-a o pravu mora jedna je od najvećih i najvažnijih konvencija. Nastala je nakon dugotrajnih i mučnih pregovora, na stjecištu golemih interesa. Zašto bi je se zbog Slovenije velesile odrekle? Bi li, recimo, Angela Merkel mogla reći: “Uf, od 1973. do 1989. smo imali naporne pregovore. Istina. Bili smo u Švicarskoj, u New Yorku, a na kraju smo u mukama ispisali tih 320 članak i devet aneksa Konvencije o pomorskom pravu u kojoj smo saželi stoljetna običajna pravila. Ali, ok, u slučaju Slovenije ćemo napraviti iznimku.” Naravno da neće. To je iluzorno. Borba Slovenije za izlaz na otvoreno more je u tom slučaju stvarno borba s vjetrenjačama.

Arbitražni sporazum označava i odluku Slovenije da se još jednom potpiše pod Osnivačku povelju Ujedinjenih naroda koja govori o tome da ako političari u nečemu jako podbace, moraju za pomoć zamoliti nekog trećeg. Arbitražni sporazum znači vraćanje u normalu nakon nacionalističke kalvarije. Znači buđenje iz noćne more

Alternativa arbitražnom sporazumu je, naravno, daljnja blokada Hrvatske dok ona ne ispuni slovenske zahtjeve. Ali, u pravilu, u međunarodnoj zajednici male države ovise o velikima. I ako žele preživjeti na dulji rok, ne mogu si priuštiti kršenje ustaljenih pravila: moraju postupati načelno. Najvažniji slovenski nacionalni interesi su predvidljiva međunarodna zajednica i poštivanje općih pravila. Upravo na ta pravila se Slovenija poziva kad, recimo, upozorava na položaj slovenske manjine u Austriji ili Italiji: što drugo osim upozoravanja na međunarodne standarde, odnosno na poštivanje odredbi Austrijskog državnog ugovora, koji su napisale velike sile, još preostaje Sloveniji? I zašto bi Slovenija ono što očekuje od Austrije i Italije, u slučaju Hrvatske sama kršila?

Upravo zbog svih tih razloga kod tzv. drugog Rehnovog prijedloga arbitražnog sporazuma manje je bitno donosi li on Sloveniji 100 posto, 90 ili 50 posto izlaza na otvoreno more, o čemu se sad prepiru slovenska ljevica i desnica. To pitanje ne samo da nije tako važno, već je i zakašnjelo. O tome je odlučio već Janez Janša kad je na Bledu s Ivom Sanaderom postigao načelnu suglasnost o tome da se spor riješi pred međudržavnim sudom u Haagu. Time što je Slovenija konačno pokopala sporazum Drnovšek-Račan, pa i sve prošle ideje o tome da se spor rješava na temelju političkih kriterija, država je pristala na međunarodno pravo. I u tom kontekstu su i rasprave o tome je li u Rehnovom prijedlogu poštivana vanjska, poluunutrašnja ili unutrašnja pravičnost, manje važne.

Što je, dakle, zapravo arbitražni sporazum? Arbitražni sporazum označava častan izlaz za slovensku političku elitu koja je u zadnjih dvadeset godina stvar dobrano pokvarila. Posebno Janša-Pahorovom blokadom Hrvatske. Arbitražni sporazum označava i odluku Slovenije da se još jednom potpiše pod Osnivačku povelju Ujedinjenih naroda koja govori o tome da ako političari u nečemu jako podbace, moraju za pomoć zamoliti nekog trećeg. Arbitražni sporazum znači vraćanje u normalu nakon nacionalističke kalvarije. Znači buđenje iz noćne more. I zato arbitražni sporazum nije kolaboracija s neprijateljem, već kolaboracija s općevažećim i prihvaćenim pravilima, na temelju kojih je međunarodna zajednica i Sloveniji podarila državnost. To je jedan korak prema zdravom razumu i zato u svakom pogledu označava slovenski vitalni interes.

A za vrijeme te kiše koja je silnim motorima dao znak da je vrijeme za
odlazak, doznali smo da "Night rain" čine: vokal Dario Grujić, Damjan
Brnić na gitari, Elvis Ponjević na bas gitari, Borna Mijolović na
bubnjevima i Tino Krvavica za klavijaturama. U toj postavi sviraju
godinu dana, a postoje šest godina sveukupno kada su se članovi
izmjenjivali. Sigurno su nekome u uhu ostali kao "Jokeri". Do sada su
svirali u Loopu i Gucu u Lovranu, na Nini 2, u Starim mačkima (Lipa),
Dodicu i Tinu(Matulji), u Črnom mačiću (Jušići), Marišćini, Lido baru
(Crikvenica), Orbanu (Zminj), Clubu X (Labin), Mimozi i Uljaniku
(Pula), Cinemi (Punat), na motorijadama klubova Law riders, Dead frog,
MRC Senj, a svirali su i kao predgrupa Općoj opasnosti u Novom
vinodolskom prošle godine kao i na mnogo humanitarnih koncerata. Treba
reći i da su već popularni među najmlađom publikom jer su po Gorskom
kotaru, po dječjim vrtićima i osnovnim školama kao glazbeni gosti na
književnim druženjima pratili riječku spisateljicu T.Udović.

Vokal "Night rain"a, Dario Grujić koji je započeo sa sviranjem
klavijatura, a s obzirom da su mu članovi obitelji stari rockeri,
nastavio je sa sviranjem gitare, a onda je uz to počeo i pjevati. Prvi
spektakularan nastup sa 10 godina imao je u hotelu "Bristol" u Opatiji
kada je već očarao publiku. Usput ćemo spomenut i to da su mu u rodu
poznati vokali Alen Islamović i Luka Belani. Tako je i Dario pjevao
samostalno i skupio poveći broj nastupa sve dok na koncu nije sklopio
suradnju s Damjanon i kao naručen uklopio se u ondašnje "Jokere".

Svakako treba reći da je glavni osnivač tih "Jokera" bio Damjan Brnić
koji ljubav za gitarom, a tako i težnju za vlastitim bendom vuče još
od tinejdžerskih dana. On nam jeispričao da su njemu na motorijadama
najveći guši jer se svira na velikoj bini, uokolo je mnogo motora i
lijepih djevojaka u koži. Za "Night rain" je rekao da su cover band,
da sviraju obrade stranih rock bendova kao što su Deep purple,
Whitesnake, Europe i domaće stvari od Divljih jagoda, Parnog valjka,
Prljavog kazališta, a rade i svoje autorske stvari s kojima će uskoro
snimit i svoj prvi album što je velika želja svih članova benda. "To
će nam bit kao djete, jer - bit će naš", opisali su mladići smijući
se, a mi ćemo svakako otići na njihov sljedeći koncert - za sad
najavjuju Mk Griffons, i riječke bikere Fluminense riders.

Do sada su odbijeni nastupi Marka Perkovića Thompsona, Halida Bešlića, ali i predavanje ‘Novi svjetski poredak’ glasovitog Davida Ickea. Povjerenstvo za ljetne programe grada Pule je nakon travanjske križaljke termina događanja naknadno primilo pet zahtjeva, od kojih su dva odbijena.

Najkontroverznije ime u cijeloj priči je srpska grupa Riblja Čorba koju je u Pulu htjela dovesti agencija M. Factory. Taj podatak je kontroverzan i po tome što je frontmen grupe Bora Đorđević u svakom intervjuu u kojem ga se pitalo hoće li ikada doći u Hrvatsku kategorički ponavljao: ‘Nikad. Nismo mi igrali klikere, već smo ratovali.’ No u međuvremenu je očigledno promijenio mišljenje.

Drugi odbijeni zahtijev je projekt ‘Kad bih bio Bijelo dugme’. U međuvremenu je otkazan i nastup grupe Sade. Od zvučnijih imena će u kolovozu u Areni gostovati su Joss Stone, Solomon Burke, Tony Cetinski i Gibonni.

Hrvatska se nije plasirala u finele Eurosonga. Koji je razlog tome, doista neznamo. Djevojke u zlatnim haljinicama dale su sve od sebe, svima su bile simpatične, drage, dobro su pjevale, al uzalud

Nije se plasirala ni susjedna nam Slovenija, svoje će vesele haljinice vratiti kući tužne. I Hrvatska i Slovenija pjevale su samo jedno veče.

Ma nema veze, ako ne idemo na Svjetsko nogometno prvenstvo, što bi onda bili i na Eurosongu. Nama to ne treba. Mi znamo igrati nogomet pjevajući.

MATULJI – Predsjednik matuljskog HDZ-a Davor Kalčić broji svoje posljednje dane na toj funkciji, a njegova smjena s mjesta čelnog čovjeka općinskog ogranka stranke potvrđena je na jučer ujutro održanoj hitnoj telefonskoj sjednici HDZ-ove županijske organizacije. Kako nam je potvrdio predsjednik Županijske organizacije HDZ-a Primorsko-goranske županije Gari Cappelli, zbog incidenta sa studenticom Aleksandrom Milanović koji se dogodio u autobusu u Matuljima te potom na Željezničkom kolodvoru u Rijeci gdje ju je Kalčić udario, protiv bivšeg matuljskog kandidata za načelnika njegova stranka uputila je i prijedlog sudu časti za dodatne sankcije.

– Na hitno sazvanoj telefonskoj sjednici jučer smo donijeli odluku o Kalčićevoj smjeni, koja će biti provedena kroz tijela stranke u roku od idućih par dana, te ćemo uputiti prijedlog sudu časti da se poduzmu dodatne mjere u vidu sankcija protiv njegovog ponašanja na javnom mjestu, kazao je Cappelli. U narednim danima znat će se i kakva je Kalčićeva budućnost u politici, odnosno hoće li biti isključen i iz članstva HDZ-a, ali s obzirom na vrlo rigorozan stav koji je prema cijelom slučaju njegova stranka zauzela već od samog početka, teško je očekivati da bi mogao biti pomilovan.

Vijest o tome da je Kalčić smijenjen u potpunosti je zatekla neke od članova matuljskog ogranka stranke.

– Tek sam danas u novinama pročitao o navodnom incidentu s autobusne stanice, a ovo mi je zaista prvi glas o tome da je Kalčić smijenjen. Treba vidjeti u narednim danima kako će se sve rasplesti, rekao je vijećnik i potpredsjednik matuljskog HDZ-a Radenko Rubeša. Predsjednik opatijskog HDZ-a Marko Ćorić, koji kao i Kalčić radi u Hrvatskim vodama, potvrdio je kako je upoznat sa smjenom svog kolege te je istaknuo kako je u danim okolnostima to bilo neminovno.

– Ne bih želio ništa prejudicirati, ali ukoliko se cijela priča o napastovanju i udaranju studentice pokaže istinitom, onda je to za svaku moralnu osudu, a stranka tu mora promptno reagirati i dati do znanja pojedincima da je takvo ponašanje nedopustivo, kazao je Ćorić.

Priča o incidentu poznatog političara postala je u Matuljima glavnom temom na razgovorima uz kavu, a o ovom incidentu će se sigurno još dugo komentirati.

Matuljski načelnik Mario Ćiković te predsjednik Vijeća Željko Grbac naglašavaju da je svaki pojedinac »nevin dok se ne dokaže suprotno«.

– Ne bih želio komentirati ovaj slučaj niti sugerirati Kalčiću što da radi dok se ne donese pravomoćna presuda. Ako je istina ono što je studentica ispričala, onda je to za svaku osudu, no zasad je to situacija u kojoj se radi o njezinoj riječi protiv njegove, rekao je načelnik Ćiković, a sličnog je mišljenja i predsjednik matuljskog Vijeća Željko Grbac koji smatra da »nema smisla čovjeka valjati u blato« dok se stvari ne razriješe.

Marino MALJAVAC

Bio je to njihov prvi međusobni dvoboj, a Španjolac je bio ravnopravan protivnik u prva dva seta. No, nakon što je izgubio drugi set u "tie-breaku" igra Gimena-Travera se potpuno raspala pa je u trećem osvojio samo 11 poena.

Čilić će u 3. kolu igrati protiv boljeg iz dvoboja između Argentinca Leonarda Mayera i Francuza Juliena Benneteaua.

2. kolo - Marin Čilić (Hrv/10) - Daniel Gimeno-Traver (Špa) 6-3, 7-6 (4), 6-2

Zašto bi Majka priroda žene darivala orgazmom, nečime što im, zapravo, uopće ne treba, pitaju se znanstvenici koji tvrde da sve ostalo, kao što su grudi, imaju svoju 'višu svrhu' pa i muški orgazam postoji kako bi muškarac mogao oploditi ženu.

Stručnjak za primate Alan Dixson smatra da žene imaju orgazam kako bi bile motiviranije za seks, odnosno da bi se razmnožavale, prenosi Jutarnji.



Dixson pojašnjava da je orgazam ženi nešto kao nagrada jer povećava njezinu želju za seksom i za suprotnim spolom. Dixsonov kolega Donald Symons dodaje kako smatra da žene imaju mogućnost postizanja većeg broja orgazama uzastopno zato što je priroda stvorila muškarce boljim ljubavnicima nego li 'oploditeljima'. No, to je teorija s kojom bi se malo koja žena složila.

Nekada se smatralo da je žena jedino živo biće ženskoga roda koje može postizati orgazam, ali je kasnije s razvojem biologije i srodnih zdravstvenih grana postalo jasno da orgazam doživljavaju, čimpanze i ostale 'sisavke'.

Tražeći odgovore i proučavajući čovjeka, ostale sisavce te druga živa bića, znanstvenici su došli do saznanja da u životinjskome pa i u ljudskome svijetu sposobnost doživljavanja orgazma imaju samo one ženke koje pripadaju vrstama koje su po svojoj prirodi poligamne.

Monogamne vrste, odnosno ženke koje im pripadaju, nemaju tu prirođenu mogućnost postizanja orgazma.

Zaključak je dakle da i čovjek, s obzirom da njegove 'ženke' mogu doživjeti vrhunac, pripada poligamnim živim bićima iako se do sada kompromisno ljudsku vrstu opisivalo kao dijelom monogamnu, a dijelom poligamnu, a čini se da će se tako opisivati i dalje jer nitko ne želi rušiti osnovne društvene postulate. Ljudska navika 'obećavanja' vječne vjernosti samo jednoj osobi ipak zbog ovoga zvuči smiješno.
 

Korado Korlević
Poznati je hrvatski astronom i jedan od najproduktivnijih tragača za asteroidima svih vremena. Rođen je u Poreču 1958. godine. Osnovnu je školu završio u Višnjanu, gimnaziju u Puli te pedagoški fakultet u Rijeci. Već se godinama bavi malim tijelima Sunčeva sustava i edukacijom mladeži. Krajem osamdesetih godina intenzivno se bavi problematikom motivacije nadarene djece, te se aktivno uključuje u nekoliko takvih nacionalnih projekata. Jedan je od osnivača "Višnjanske škole astronomije". Krajem 1989. godine sudjeluje u međunarodnom natječaju za projekte "1st International Tunguska Expedition", a nakon toga i na prvoj ekspediciji u Sibir, s koje donosi prve uzorke smole. Uzorci su analizirani na Sveučilištu u Bologni, što  je rezultiralo s nekoliko članaka i posebnim angažmanom tog sveučilišta i tamošnjeg tima na tom istraživanju u narednim godinama. Potaknut problematikom srazova Zemlje s asteroidima i kometima potiče te aktivnosti pri Zvjezdarnici Višnjan što rezultira i prvim otkrićima asteroida i kometa s područja Republike Hrvatske. Urednik je lista "Nebeske krijesnice"  i recenzent astronomskih članaka s područja impakta. Trenutno se bavi: astronomskom edukacijom, promicanjem astronomije i znanosti kroz znanstveno popularna predavanja, astronomskim instrumentima, meteorima, mikrometeoritima,  optimizacijom astrometrije asteroida i kometa, razvojem metoda kreativnog mišljenja , entomologijom, slikanjem,  kamenoklesarstvom itd. Jedan je od osnivača Višnjanske škole astronomije.

Matko Zurak
Učenik je drugog razreda općeg smjera Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci te perspektivni mladi znanstvenik koji je tri godine za redom pohađao Višnjansku školu astronomije.

OBAVIJEST:
Zbog radova na kampusu Sveučilišta u Rijeci preporuča se dolazak kroz Klinički bolnički centar Rijeka na Sušaku. Ulaskom u KBC Rijeka Sušak (između stare zgrade bolnice i nove zgrade za dijalizu) prolazite kroz rampu i nastavljate ravno. Dolazite do kružnog toka na kojem skrećete desno te nakon sto metara skrećete lijevo. Nakon skretanja lijevo nastavite voziti ravno do velike željezne kapije. Pred Vama će se ukazati derutna siva zgrada koju možete obići s lijeve ili desne strane. Nakon što obiđete zgradu doći ćete do istočnog ulaza u Znanstveno-tehnologijski park gdje preporučamo da parkirate svoje vozilo. Ulaz u zgradu nalazi se na sjevernoj (gornjoj) strani.

Zgradi se može istim putem pristupiti i pješke.

Za sva eventualna pitanja molimo nazovite nas na tel. 051 406 592 ili na e-mail: step-ri@uniri.hr, www.step.uniri.hr, www.neos-centar.hr.

Ako seks s partnerom postaje sve dosadniji uključit će se crvene lampice i stanje će postati alarmantno. Dosadan seks siguran je znak da što prije morate poraditi na vašem odnosu, prenosi sarajevo-x.com.

Kako bi začinili seksualni život i vratili izgubljenu strast, stručnjaci savjetuju sljedeće:

● U većini slučajeva muškarci iniciraju seks, ali za promjenu bi to žena trebala početi raditi. Muškarci vole kada im žena priđe i eksplicitno traži seks. Dodatni okidač može biti i izazovno donje rublje. Ne samo da će muškarac biti biti zadovoljan već će se i žena osjećati izazovnije i seksipilnije.

● Neka su istraživanja pokazala da su ženama privlačniji oni muškarci koji obavljaju kućanske poslove, a pokazalo se i da će u tim situacijama kada supružnici dijele poslove biti više seksa. Operite suđe, partnerica će se itekako dobro odužiti.

● Znanstvenici se često prime posla kada su u pitanju muško-ženski odnosi, pa su tako došli i do saznanja da lijepa i skupa odjeća namami djevojke. Većina ispitanica istakle su kako vole muškarce koji nose odijela, košulje, kravatu i skupe satove. Stručnjaci predlažu da muškarac ponekad zamijeni traperice i pamučnu majicu za odijelo, a i romantična večera dobro bi se uklopila u taj scenarij.

● Doktor Robert Holden autor knjige Success Intelligence radio je na istraživanju koje je pokazalo da pametnije žene potiskuju svoje osjećaje i često čine greške u ljubavi, jer umjesto da se opuste i uživaju one uglavnom analiziraju odnos s partnerom. Zbog toga bi muškarac trebao što češće razgovarati s partnericom, te isticati da je želi. Ona će svakako uzvratiti.

Bilo je i vrijeme da se malo vremena posveti i ovakvom istraživanju koje je i potvrdilo po prvi put da je mlađe zaista i slađe, prenosi 24sata.info.

Najnovije je istraživanje pokazalo da se žene koje su u vezi s mlađim muškarcem osjećaju mlađe nego što jesu. Za razliku od njih, žene koje izlaze sa starijim muškarcima nemaju takav osjećaj.

U ovom je istraživanju sudjelovalo 1000 žena, a rezultati su pokazali da su za žene mlađi partneri zaista zdravi jer ih pomlađuju za prosječno četiri godine.

Nadalje, pokazalo se i da su žene koje imaju mlađe partnere sklonije uživanju, izlascima, raznim aktivnostima...

Sve žene koje imaju mlađeg partnera izjavile su da ih ta veza osjetno pomlađuje i unosi više energije u njihov život, a tjera ih i na veću brigu oko tijela što je jako dobro jer žene onda paze na ishranu i na zdravlje.

 

OPATIJA – Unatoč čestim razlikama u mišljenju između Milanovića i Komadine, konvencija SDP-a PGŽ-a u Opatiji prošla je u idili. Samokritičan je bio jedino Komadina, koji je prije dva tjedna dobio novi mandat na čelu županijskog SDP-a, komentirajući rad lokalnih organizacija stranke u PGŽ:

– Jedna trećina gradskih i općinskih organizacija radila je dobro, jedna trećina kako-tako, a jedna trećina i ne baš dobro, što se potvrdilo i na lokalnim izborima od strane građana. No, da drugi u Hrvatskoj imaju rezultate kao mi u PGŽ, SDP bi već četiri godine sigurno bio na vlasti – rekao je Komadina.

Između četiri kandidata, za potpredsjednike Županijske organizacije izabrani su Erik Fabijanić i Ingo Kamenar, dok Dragica Marač i Jadranka Puškarić nisu prošle.

U Predsjedništvo su izabrani Marko Filipović, Goran Petrc, Damir Balenović, Anđelko Florijan, Ivica Crnić i Ivo Dujmić. Zbog činjenice da su se članovi Predsjedništva birali po teritorijalnom principu po subregijama, u Predsjedništvo nisu prošli, primjerice, zastupnik Luka Denona i podžupan Vidoje Vujić, niti čelnik SDP-a Delnice Alen Janjušević. Izbori su provedeni u samo jednom krugu glasanja.

Sunčica Travica je djevojka tenisača Viktora Troickog, 37. igrača svijeta i najboljeg Srbina na ATP Touru odmah iza Novaka Đokovića. Ovih je dana stigla na naslovnice srbijanskih tabloida zahvaljući fotografijama koje su nastale prije pet-šest godina.

Kako se htjela baviti karijerom modela, što joj je na kraju i uspjelo, Sunčica je svoje prve manslika2ekenske korake napravila pred ogledalom pozirajući sama sebi u obnaženom izdanju, a sve je uredno bilježila mobitelom.

"Bio sam u bolnici i vidio sam moga Darija. Kratko smo popričali. Bio je u šoku i gotovo ničega se ne sjeća", kazao je otac mladića Darija Škode koji je uz vozača Tončija Stupičića jedini preživio prometnu nesreću u subotu rano ujutro na otoku Pagu.

Pred kućom maturantice Turističko-ugostiteljske škole u Zadru Martine Škode šok i tuga. Nitko u nedjelju nije mogao povjerovati da Martina neće u ponedjeljak otići po haljinu za maturalnu zabavu. Njena majka, koja osim nje ima još dva sina, bila je u stanju šoka, a pomoć su joj morali pružati i liječnici.

Njena želja za fakultetom ostat će neispunjena kao i želja njezinog prijatelja Marina Orlića koji se uskoro trebao oženiti zaručnicom, studenticom u Rijeci. Njegov otac gušio se od jecaja i proklinjao sudbinu.

"Da sam barem ja poša umisto moga sina", jedino je što je kroz suze uspio izustiti.

Prizor nije bio drugačiji ni pred kućom trećeg poginulog, Ante Pogorilića, piše Večernji list.

"Svi su oni bili prijatelji, stalno su bili skupa. Ante mi se javio da ide s prijateljima na piće u mjesto, ali kako su se kafići zatvorili, vjerojatno su krenuli dalje, zabaviti se u Pagu", ispričao nam je potreseni Milivoj Pogorilić.

Mještani pričaju kako su njih petero, koji su kobne noći s autom sletjeli s ceste, bili skladno društvo, osim prijateljstvom, povezano i rodbinskim vezama. Dodaju kako su bili uzor svojim vršnjacima.

"Trgovinama u velikim trgovačkim centrima promet je, u odnosu na 2008., kao predkriznu godinu, pao od 30 do čak 50 posto", tvrdi Željko Jeger, predsjednik Udruge malih zakupaca u velikim trgovačkim centrima i vlasnik tvrtke Je's.

Istovremeno dok promet pada, najamnina ostaje ista. Štoviše, ponegdje je čak i dvostruko veća od one koja se plaća u Europi. A vlasnici prostora ne dopuštaju raskidanje ugovora. Mali se trgovci, napominje Jeger, nalaze u bezizlaznoj situaciji. Ne popuste li trgovački centri, trgovci koji u njima sve lošije posluju, zaključuje, nestat će zajedno s centrima koji će se na kraju pretvoriti u outlete, a onda, u konačnici – u skladišta.

"Trgovci bježe iz svih centara u Hrvatskoj, a neki centri, poput King Crossa u Zagrebu, koji su sjali prije desetak godina, već 'umiru'. Prometa trgovci općenito nemaju, osim nešto vikendom, i s onim što zaradimo, ne možemo plaćati visoke cijene najma. Podizanje cijena bilo bi ravno samoubojstvu, to sigurno nije rješenje, a vlasnici centara unutra nas, svejedno, drže zahvaljujući robovlasničkim ugovorima koje smo potpisivali u neka bolja vremena. S tolikim padom prometa, pri čemu je najgore onima koji prodaju robu široke potrošnje, mi i dalje u nekim centrima u Zagrebu, ili pak u Toweru u Rijeci, moramo plaćati najam od 50 eura po četvornom metru", ispričao je Jeger za Novi list.

U znak protesta Udruga zakupaca uoči Uskrsa je na jedan dan zatvorila 37 trgovina u West Gateu, najvećem zagrebačkom, ali i hrvatskom trgovačkom centru općenito, ne bi li upravu centra upozorila na nepodnošljive cijene najma. Bojkot je djelomično uspio, no problem previsokih cijena najma još uvijek postoji pa će takvih akcija biti još. A uz akcije bit će i tužbi.

Jeger tvrdi kako katastrofa nije pomela jedino Kerumov Joker u Splitu, no ondje je, napominje, najniži najam u Hrvatskoj, do 20 eura.

Na pitanje ima li u Hrvatskoj mjesta za nove trgovačke centre, kako nas se stalno uvjerava, odgovara kako je, prije svega, netko kriv za postojeću situaciju, u kojoj, u primjerice Zagrebu, imamo pet trgovačkih centara koncentriranih na području na kojem živi 25.000 ljudi.

"Lobiranje za gradnju novih centara djelo je interesnih skupina u koje su se udružili projektanti i građevinari, mešetari koji prodaju zemljišta, a gradske vlasti sve to podržavaju. U novim centrima koji se grade zakupljeno je 30, do najviše 50 posto prostora, i uistinu mi nije jasno tko će tamo prodavati, odnosno tko kupovati, napominje Jeger, podsjećajući na primjer Budimpešte, u kojoj od 17 nekadašnjih velikih centara danas radi njih sedam, dok su ostali prvo pretvoreni u outlete, a zatim u skladišta. Isto će se dogoditi i kod nas, dok god ne bude pametne strategije, i dok god investitori ne budu imali rezervne varijante", zaključuje Jeger, ističući kako će samo trgovci okupljeni u njegovoj udruzi, koji zapošljavaju šest tisuća radnika, morati otpustiti njih najmanje 1500 nastavi li se trenutna situacija.

Damir Kobeščak, 18- godišnji mladić sa zagrebačkog Laništa, koji je u zatvoru u Remetincu, pod optužbom za oružane pljačke, nevin proveo dva i pol mjeseca jedva je izdržao.

Kada je izašao ispričao je kako je ćeliju dijelio s muškarcem osumnjičenim za silovanje svoje kćeri, ubojicama, razbojnicima i teškim narkomanima. Prvu noć u zatvoru nije mogao zaspati.

"Doveli su me u dva sata i skinuli do gola. Pregledala me liječnica. Smjestili su me u sobu za koju su rekli da je najbolja. To je značilo da se zatvorenici međusobno ne tuku. Krevet je smrdio, jastuci su bili žuti. Razmišljao sam samo kako sam nevin i kako izostajem iz škole", prisjeća se.

Nerado se, pak, sjeća policijske torture.

"Najteže mi je bilo što su me uhitili bez dokaza, samo zato što imam jaknu kakvu ima pravi lopov. Iako sam tvrdio da sam nevin, nitko nije slušao. Policajci su me tri dana mučili ispitivanjem. Smršavio sam pet kila. Tražio sam testiranje poligrafom, ali nisu mi dali", opisao je za 24sata.

Trebalo mu je, priča, nekoliko tjedana da se smiri. Iako nije volio čitati, mir je tada pronašao upravo u knjigama. Oko Uskrsa je čuo da je Enis O. priznao krađe. Njega je susreo i na šetnji u Remetincu.

"Nije mi htio reći je li kriv za moje kladionice, ali priznao je kriminalcima u svojoj sobi da jest", rekao je Damir. Njegov otac Roman, pak, sumnja da su se policajci na Damira okomili jer je prije nekoliko mjeseci bio u sukobu s jednim od njih.

Podsjetimo, Damir uhićen 9. veljače pod sumnjom da je sudjelovao u oružanoj pljački nekoliko kladionica. Prijavila ga je jedna od djelatnica iz kladionica, a potom ni jedna od svjedokinja nije sa sigurnošću mogla reći da se radi o tom mladiću. Na sudu mu čak nisu ni prepoznale glas, ali su kasnije kazale da je u policijskom zapisniku krivo napisano kako su rekle da je riječ baš o Damiru. Sutkinja ga je oslobodila nakon dva i pol mjeseca, kada je pljačke priznao E.O.

Dvije žene poginule su u frontalnom sudaru na Ljubljanskoj aveniji kod City Centra u Zagrebu nekoliko minuta prije 6 sati.

Kako se neslužbeno doznaje radi se o vozačici Opel Corse i suvozačici iz Dacije Logan. Ne zna se ima li još ozlijeđenih te tko je vozio Daciju. Navodno je za prometnu nesreću kriva vozačica Opela koja je ušla u krivi smjer.

Zbog očevida je promet bio otežan Ljubljanskom do 8 sati, kad su je opet otvorili za promet.

Obitelj dječaka kojeg su zlostavljali u školi u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji odlučila je od uprave škole zatražiti milijun kuna odštete, piše Večernji list.

Ako ne dođe do realizacije potraživanja mirnim putem roditelji dječaka najavljuju privatnu tužbu. Neovisno o odštetnom zahtjevu roditelji su odlučili i podnijeti kaznene prijave protiv odgovornih za sprečavanje i neispunjavanje mjera za zaštitu djeteta. Tako će prijave Državnom odvjetništvu podnijeti protiv umirovljenog ravnatelja škole, pedagoginje, defektologinje te triju razrednica.

Dječaka su, podsjetimo, kolege u razredu vrijeđali, pljuvali mu u kapu, podmetali mu razne smicalice te su to sve snimili i objavili na internetu. Nakon što su se snimke pojavile na internetu u školu je stigla i prosvjetna inspekcija. Ona je utvrdila nedostatke u radu škole te da nisu poštovane mjere koje je škola bila dužna provoditi da bi se nasilje suzbilo.

No isto tako je utvrdila da škola nije ignorirala probleme no da ih je pokušala riješiti na svoj način. Zlostavljani dječak je premješten u drugo odjeljenje.

Izložbe i promocijske najave su jedno, a stvarni dojam nešto sasvim drugo. Iskustvo i oduševljenje vožnjom, nakon što smo prvi testirali još nedovršeni konceptni prototip XD-a, prvog posve hrvatskog električnog automobila kreacije dizajnera Igora Jurića, a izrađenoga u zagrebačkoj tvrtki Dok-Ing, kao da je bilo zarazno.

Priča sa sretnim krajem
– Što sad? – pitanje je koje se nameće svima u nas, nenaviklima posljednjih godina na bilo kakve dobre vijesti iz gospodarstva.

Energetski stručnjak Davor Štern smatra da bi država trebala poduprijeti svaki uspješan i isplativ projekt, pa tako i proizvodnju XD-a. Tome, kaže Štern, treba prethoditi dubinska analiza. Ako se pokaže da automobil može ostvariti uspjeh, potpora takvom projektu u interesu je svih. Štern kaže da mnogi u svijetu dosad nisu uspjeli proizvesti tržišno uspješan električni auto, ali ih u posljednje vrijeme ima nekoliko koji bi mogli uspjeti. Štern napominje da je najprije potrebno istražiti ima li Hrvatska dovoljno električne energije za napajanje tih automobila ako bi se pokrenula masovna proizvodnja. Međutim, priznaje, to bi mogla biti lijepa priča sa sretnim krajem. Na primjer, da se jedno brodogradilište prenamijeni u tvornicu električnih automobila.

Ekološki aktivist Vjeran Piršić kaže nam da osobno poznaje i Igora Jurića i vlasnika Dok-Inga Vjekoslava Majetića, a auto je i uživo vidio. Privlačan je, ali ovoga trenutka država mora brzo i kvalitetno odgovoriti na važno strateško pitanje.

– Proizvodnja električnog automobila i njegovo širenje nesumnjivo zavređuje svaku potporu. Ali to podrazumijeva da će se na štetu nafte trošiti više struje. To je dobro ako se potrošačima pruži ta energija, ali nije svejedno iz kojih izvora. Hoćemo li struju za te automobile proizvoditi u novopodignutim elektranama na ugljen ili čak iz nove nuklearke? – pita se Piršić.

Iznajmljivanje turistima
On se zauzima da se usporedno sa širenjem tih vozila potiče i proizvodnja struje iz obnovljivih izvora.

– Mi bismo prve serije električnih automobila trebali sinergijski povezati s turizmom. Trebalo bi poticati domaće proizvođače fotonaponskih kolektora nove generacije, a turističke organizacije da ih ugrađuju u svoje objekte. Turistima bi električne automobile, posebno na otocima, trebalo iznajmljivati kao najpoželjniji način prijevoza, a ugostitelji bi im trebali spremno nuditi energiju iz svojih priključaka – bez naplate. Bio bi to možda početak kakvog našeg zelenog New Deala. To bi zemlji brzo donijelo turistički prestiž, a počela bi se mijenjati i masovna svijest o vezi potrošnje energije i kvalitete čovjekova okoliša – naglašava Vjeran Piršić.

Vjekoslav Majetić nam je potvrdio da i za XD razvijaju solarne punjače na samom automobilu, a u dodatnoj bi opremi za njega bile i male vjetrenjače, što bi automobilu dalo veću autonomnost.

U Nizozemskoj porezne olakšice i do 6.400 eura, a u nas plaćaju još i veće namete
Za razliku od većine razvijenih zemalja, Hrvatska ni u primisli ne potpomaže kupnju vozila na alternativni pogon. Čak je i autoplin kao ekološki prihvatljivije fosilno gorivo dolaskom Mađara u Inu znatno poskupio, dok se, primjerice, u Italiji i Francuskoj, za registraciju vozila na plin dobije jednokratni poticaj od 750 eura. Ali, Hrvatska ne daje poticaje ni za hibridna vozila (kombinacija klasičnog i pogona na struju).

Najveći poticaj daje Nizozemska, 6400 eura. Belgijci daju olakšicu od 4230 eura, Irska 3794, Grčka 3328 eura, Island 3072, Monako 3000, Španjolska 2500, Francuska 2300, Italija 1808, Slovačka i V. Britanija 1200, Švedska 1000, Austrija 500 eura... Slovenci oslobađaju od plaćanja poreza vlasnike auta koji ispuštaju manje od 115 grama CO2 po kilometru.

U SAD-u kupac hibrida ima olakšicu od 3150 dolara, a Obama je najavio da će od 2012. ona biti 7000 dolara te odobrio kredit od 250,000.000 dolara Tesla Motorsu za razvijanje obiteljskog auta na struju. Paradoksalno, ali u Hrvatskoj vlasnici hibrida plaćaju još i veće namete, jer zbog baterije imaju veću naknadu za zbrinjavanje autodijelova.

HT je odlučio poskupiti cijene razgovora s fiksnih telefona. O tome je obavijestio svoje korisnike letkom uz račune za veljaču. No, u letku tek upućuje svoje korisnike na to da se o novim cjenovnim izmjenama mogu informirati 1. travnja na stranicma HT-a, ili pak u dnevnim novinama – Vjesniku?! I to je sve.

Proceduralna zavrzlama

Pokušali smo doznati o čemu je riječ, a HT-ova služba odnosa s javnošću vrlo je brzo poslala odgovor. Naime, poskupljenje im mora odobriti regulatorna agencija, odnosno Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM). Usto, tvrde oni, u potpunosti poštuju Zakon kada je riječ o obavještavanju korisnika. Cijene će se mijenjati od 1. svibnja, a prvog će travnja svi sve znati i rok od 30 dana bit će ispoštovan.

No, ono što je u slučaju poskupljenja ipak dobra vijest jest da je riječ tek o usklađenju cijena s povećanjem PDV-a, što bi u konačnici trebalo osigurati ‘'sitnije'’ poskupljenje i nije riječ o svim tarifama jer je za neke poskupljenje već ‘'odrađeno'’.

Nije po zakonu

U Udruzi za promicanje prava korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga Telekom tvrde da HT nije postupio po zakonu. Telekom je mišljenja da takav postupak T-Coma nije u skladu sa Zakonom o elektroničkim komunikacijama. Naime, članak 24. stavak 7. tog zakona jasno propisuje da operator u slučaju promjene cjenovnih sustava “mora izvijestiti pretplatnika pisanim ili elektroničkim putem o predloženim izmjenama i njegovu pravu na raskid ugovora”. Dakle, po našem mišljenju, T-Com je bio dužan pretplatnike obavijestiti točno koje cjenovne korekcije predlaže te naglasiti kako svaki pretplatnik ima pravo u roku 30 dana od objave novog cjenovnog sustava raskinuti svoj ugovor s T-Comom bez ikakve naknade. Odredba Zakona koja pretplatnicima omogućuje da u ovakvim slučajevima kada operator povećava cijene raskinu ugovor bez obveze plaćanja ikakve odštete operateru, čini nam se dobra prilika za sve korisnike koji bi željeli prijeći nekom drugom operateru da do 30. travnja raskinu ugovor s T-Comom i uslugu ugovore s onim operaterom za kojeg smatraju da im je povoljniji. Ujedno pozivamo stručne službe Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije da provedu stručni nadzor i utvrde je li T-Com postupio sukladno odredbama Zakona ili je povrijedio zakon, za što su propisane kazne do 1,000.000 kuna.

Svrha je izmjena cijena usklađenje cijena paketa i opcija HT-a s novom stopom PDV-a. Promjenom stope PDV-a krajem srpnja prošle godine utvrđeno je kako su cijene određenih javnih govornih usluga HT-a od strane HAKOM-a bile odobrene s uključenim PDV-om od 22 posto, dok su druge bile odobrene u neto iznosu, bez uključene stope PDV-a od 22 posto. Kod onih opcija/paketa kod kojih je odobrenje glasilo na neto iznos, HT je tada primijenio novu stopu PDV-a. S druge strane, kod onih paketa/opcija čije su cijene bile odobrene u bruto iznosu, HT nije smio po istom principu na neto iznos primijeniti novu stopu PDV-a.HT je zatim zatražio izdavanje suglasnosti na neto cijene kako bi mogli primijeniti novu stopu PDV-a.Krajem prošle godine HAKOM je izdao suglasnost na cijene svih paketa i opcija HT-a sa i bez uključene nove stope PDV-a od 23 posto.

Playboyjeva zećica otkrila je da je primila nagradu zato što je s nekim provela noć. Maja Morales (20) u Red Carpetu priznala je da je s nekim spavala samo zbog novca.

 Svojedobno je Anti preko telefona rekla da ima mušteriju te da zato se ne može s njim naći. Njemu to ne smeta jer mu je bitnije da netko svoj posao obavlja što profesionalnije. Starleta smatra da svaki dobar rad treba biti dobro nagrađen. Rekla je da joj je Ante Gotovac (41) solidan ljubavnik, inače ne bi bio u njenom društvu. Maja je izjavila da još nije iskusila grupni seks, a ni Ante ne bi volio još nekog u njihovom krevetu.

- Ne da mi se toliko raditi, pa moram Maju namiriti. Tko će to sve? - kazao je Ante i dodao da je Maja brutalna u krevetu te da mu je bolja od svih prije. Njih dvojie već neko vrijeme žive zajedno, a tijekom vikenda su se navodno posvađali. Maju je policija kasnije zaustavila jer je pijana jurila 220 km na sat bez vozačke dozvole.

Softver-ski firewalli obično štite samo jedno računalo, na koji je instaliran, osim ako drugo računalo dijeli Internet vezu od zaštićenog računala. Firewall može kontrolirati komunikaciju na način da pita korisnika svaki put kada se pokuša uspostaviti vezu.

Ovaj program takođe možete nuditi određeni nivo detekcija upada, dozvoljavajući programu da ukine i blokira vezu ako postoji sumnja da je na djelu pokušaj upada ili napada na računalo.
Za osobne potrebe odnosno za kućne korisnike gašenje svih mrežnih servisa i instaliranje svježih ispravki uglavnom je dovoljno da se osiguraju od vanjskih napada.

Na gornjoj i donjoj slici vidite slikovni prikako kako to u praksi i radi.

Glavni problem je u tome što su instalirani na sistemu koji štite, tako da napadi na sam firewall mogu uticati na sistem i obrnuto:
Umjesto smanjivanja mrežnih servisa, firewall je dodatni servis koji troši sistemske resurse i takođe može biti meta napada.

Ako je računalo napadnuto od strane Spyware ili sličnih programa, oni mogu manipulirati firewallom, zato što rade na istom računalu.

Vrlo često alarmiraju korisnika o napadu kada za to nema potrebe, npr. kada korisnik pokušava uspostaviti vezu na zatvoreni port, ili pogrešno shvaćaju mrežni promet kao napad.
Bez obzira na sve navedeno, firewall daje samo lažni osjećaj sigurnosti, rad na internetu sa Windows operativnim sustavom danas bez ikakve forme firewall-a je izuzetno riskantan.

Sada vrlo mnogo ativirusa daje i firewall zaštitu,no ako se odlučite za pojedinaćnu zaštitu akve vrste možemo preporućiti "Zone Alarm" ili možete pogledati neku od navedenih adresa

Comodo Firewall
Ashampoo FireWall
Outpost Firewall
 

Za diplomu nikada nije kasno i jako sam ponosan na sebe. Bio sam najstariji na tečaju, ali nisu važne godine da nešto naučiš, kazao je Josip Orbanić (79) iz Pule koji je uspješno završio tečaj osnova informatike.

- Imam u svojoj sobi kompjutor, ali nemam internet tako da mi neki 'crv’ ne bi pojeo podatke. Dovoljno mi je što znam na njemu pisati svoje knjige i spremati ih na CD. Kompjuter mi je pomogao da napišem rječnik na istarskom dijalektu s oko 6000 riječi - kaže ponosno Josip.

O  tome da bi unatoč godinama išao na tečaj informatike, nikome od obitelji nije htio govoriti jer kaže nikoga to zanima.

- S kompjuterom sam se susreo tek kad sam otišao u mirovinu. Zakoračio sam u 80-e i mislim da bi svi stari ljudi trebali pokušati raditi na kompjutoru.

Odslušao sam 20 sati tečaja i to je dosta za mene. Ne želim ići dalje - zaključio je Josip.

Na YouTubeu je u srijedu navečer osvanuo video pod nazivom 'Welcome to Križevci' (video je uklonjen) u kojem se gotovo dvije minute redaju snimke nasilja među djecom.

Video je napravljen kao svojevrsna kompilacija najboljih tučnjava školaraca. U prvom kadru dvojica se tuku na školskom igralištu. Jedan od udarca pada na pod, dok mu drugi sjeda na prsa i šamara ga. U drugom kadru učenik 'cipelari' vršnjaka, a u trećem se dvojica dječaka tuku na hodniku škole dok ostali navijaju. Psihologinja u križevačkoj Gimnaziji, Sanela Štubelj šokirana je kako su djeca mogla snimati mobitelom nasilje te onda to postaviti na internet.

Za nju je to, kaže, preverzija.

- Time neki žele steći pozornost, ali na krivi način, zbog kojega svi na snimci mogu imati trajne posljedice - rekla je Štubelj za Večernji list. Korisnik Kristijan1220, koji je postavio video na YouTube, na svom profilu ima još jedan šokantan video pod nazivom 'Zeko puši'. U njemu dječaci muče zeca pokušavajući mu u usta ugurati goruću cigaretu.

Žena (55) u požaru zgrade u Osijeku nagutala se dimaElizabeta B. (55) iz Osijeka nagutala se dima u požaru zgrade u Drinskoj ulici u četvrtak malo iza ponoći.

S ozljedama dišnih kanala hitna ju je odvezla u KBC Osijek gdje su ju zadržali na liječenju. Požar je buknuo u podrumskim prostorijama, a Elizabeta je u to doba spavala. Požar je gasilo 14 vatrogasaca s pet vozila, a vatru su u potpunosti ugasili za pola sata. Izgorjela su tri spremišta u podrumu. Policija još nije pronašla vlasnike tih prostora.

Ovo je u posljednje vrijeme već drugi požar u podrumu u istoj zgradi. U zgradi su vandali i već tri puta zapalili otirače ispred stanova.

Sve žene koje muku muče s bolnim menstruacijama uskoro će moći odahnuti, kažu znanstvenici iz Američkog društva kemičara.

Naime, oni su, kako prenosi Daily Mail, pronašli "čudotvornu" tabletu koja će djelovati kao anestetik i ciljano će otklanjati bol s kojom se milijuni žena susreću prije mjesečnice. Studija, provedena na čak 70 tisuća žena, pokazala je da pilula na kojoj još znanstvenici rade ublažava bolove i PMS pa su žene u kojih je PMS izuzetno izražen, nakon uzimanja pilula priznale da se osjećaju puno bolje i da nisu razdražljive kao inače.

Dismenorrhea, sastojak koji djeluje kao blagi anestetik, još nije službeno odobrila Agenciji za hranu i lijekove pa znanstvenici nastavljaju s istraživanjem i unapređenjem lijeka, koji će, vjeruju, svjetlo dana ugledati 2014.

– Ma što se to ovdje događa – začuđeno su se pitali prolaznici gledajući brojne fotoreportere, kamermane i novinare koji su tijekom današnjeg jutra dežurali pred splitskim rodilištem.

A “to” se dogodilo nešto prije 12 sati. Sretni tata Željko Kerum u nosiljci je iz rodilišta iznio svoga novorođenog sinčića Franu.

Fani bez šminke

Splitskom gradonačelniku i poduzetniku ovo je treće dijete, sina Joška i kćer Nevu dobio je u braku sa suprugom Ankicom, no prvo koje mu je podarila njegova nova izabranica, mlađahna Fani Horvat.

Mladoj majci nisu smetali blicevi, navikla je na pozornost javnosti otkada ju je Kerum “priznao” kao svoju novu djevojku. No, za razliku od dosadašnjih pojavljivanja sa svojim Željkom, jučer nije bila našminkana. Odjenula je zato modernu strech sivu haljinu te crne kožne čizme s visokim sarama. I, naravno, kao svaka prava Splićanka, velike crne naočale. Uostalom, Fani je sada “prva dama” Splita.

A Željko je veselje pokazao crvenom kravatom. Nije bio raspoložen za davanje izjava, a tek jednu riječ prozborila je baka Anita Horvat.

– Super – odgovorila je na pitanje kako se osjeća.

Obitelj na okupu

Za upravljač Kerumova BMW-a “sedmice” sjeo je Fanin brat, Franin ujak Saša, Anita je bila suvozačica, a sretni roditelji i dječak smjestili su se na stražnje sjedište. Uputili su se ka Kerumovoj novoj vili na Mejama, gdje se napokon na okupu našla cijela obitelj.

Navodno će im neko vrijeme društvo praviti i Anita, pomoći će svojoj kćerki Fani brinuti se za dijete. Kuća je velika, mjesta ima. Valja vidjeti kako će se Kerum slagati s punicom.

Mobilni internet drastično će se povećati, čak 40 posto do 2014. godine, a podatkovni promet do tad porast će nevjerojatnih 3900 posto što stvara potrebe za mrežama nove generacije koje će zadovoljiti rastuće potrebe korisnika, osobito u video i podatkovnim aplikacijama, istaknuo je danas Tony Shakib na otvaranju 9. Cisco Expo konferencije koja se do 26. ožujka održava u Splitu.
 

- Prema našim procjenama gotovo 90 posto cjelokupnog prometa na internetu do 2014. činit će video sadržaji – kazala je Ana Blažinić direktorica Cisco-a Hrvatska.

Video je napravio revoluciju u korištenju mreže, jer kako pokazuju podaci, sve manje ljudi internet koristi za pretraživanje i uporabu on-line aplikacija, dok video streaming i preuzimanje video sadržaja predstavlja trend koji će se nastaviti i u narednim godinama.

Budućnost poslovanja, posebice za pružatelje usluga, u Cisco-u vide u „Cloud Computingu“ i virtualizaciji.

- Razvojem „Cloud Computinga“ omogućava se drastičan razvoj infrastrukture, dodatno jačanje mreže i stvaranje virtualnih mjesta za pohranu podataka, što utječe na razvoj velikog broja usluga i mogućnosti te iziskuje razvoj i primjenu kompleksne infrastrukture – rekao je Tony Shakib, potpredsjednik Cisco-a za tržišta s brzim ekonomskim rastom.

Da sam prije doznala da Nevenu treba lijep stan s pogledom na more i šumicu, ne bih uzela podstanara, rekla je manekenka Jelena Urukalo (24) nakon što je doznala da modni stilist Neven Ciganović (39) živi u podrumu trošne dvokatnice na zagrebačkom Goljaku.

Neven već šest mjeseci stan od 40 kvadratnih metara dijeli s mlađim cimerom koji mu svaki dan šeta kujicu Dašenku. Za podrumski stan, koji je nekad bio skladište trgovine, Neven i cimer najamninu plaćaju 350 eura na mjesec. Zato bi Jelena rado pomogla kolegi i ponudila mu svoj stan bez najamnine.

- Ako se našao u krizi, mislim da bi mu odgovarao stan uz more, a tu bi lijepo bilo i njegovoj kujici Dašenki - uz osmijeh je kazala manekenka. Dodala je da se stilist nimalo ne mora sramiti što ima finacijskih problema. Modni agent i komičar Boris Kosmač (38) cijeni stilista Nevena i jako mu je žao što ima problema.

Poznat humanitarac Joško Čagalj (36) zvani Jole priključio bi se Jeleni i Borisu.

- Ako treba, skupit će se kolege i darovat mu televizor ili što god mu je potrebno - kaže Jole. Najbolji prijatelj Marko Grubnić kaže da bi Nevenu sigurno pomogao da mu treba, ali njemu, kako kaže, pomoć nije potrebna.

BORIS KOSMAČ: CIGI, GLAVU GORE
Recesija je snažno pogodila šoubizere. No to je sve samo prolazno. Nevenu ne treba biti neugodno jer nitko od nas ne zna što ga čeka. Nevene, glavu gore!

Na službenoj grupi reality showa 'Farma' na Facebooku objavljeno je kako je Maja Morales napustila show. Starleta je farmerima vijest objavila na obiteljskom sastanku.

Nitko nije bio iznenađen njenim potezom jer su odmah vidjeli da ona nije za seoski život.

- Nije se mogla naviknuti na seoski život. Nije mislila da će na farmi biti baš pravi rad i prava izolacija. Kazala je da to nije za nju te da joj nedostaje njeno društvo - kazala nam je glasnogovornica Nove TV Vedrana Cvetko.

Maja neće snositi sankcije zbog prijevremenog izlaska jer se to ne kosi s pravilima. Naime, iz showa može izaći svatko tko procjeni da se neće moći izdržati seoski život.

Ovaj tjedan neće biti novih ulazaka na farmu, a Maju će zamijeniti netko od šest izazivača među kojima su Dževad Zahirović, Bruno Orešković, Stjepan Božić, Angie Garany, Tanja Rukavina i Sebastijan Popović.

Prije odlaska na 'Farmu' Kristijan Curavić (35) u studio Nove TV došao je s Majom Morales (20). Na provokaciju voditeljice Mije Kovačić bi li mogla zavesti nekog zauzetog poput Curavića, Maja je kazala da bi to morala provjeriti. Ronioc se nasmijao i otkrio da će bez Nikoline teže izdržati nego bez mora.

Sabina Čedić tvrdi da se neće seksati na Farmi. Marinela Jantoš Ella (38) pobijedila je Ivu Amulića u igri 'Oslobodi pijetla' i postala je prva gazdarica. Prošlogodišnji pobjednik showa Mario Mlinarić prognozirao je da će ove godine pobijediti Curavić. U trećoj sezoni “Farme” natjecatelji će prvi put dobiti staklenik, u kojem će uzgajati povrće, morat će se baviti lončarstvom i brinuti se za pčele.

Imaju veliki staklenik s posađenih 1420 sadnica povrća. Ako manekenke, pjevači i starlete žele jesti, morat će se brinuti da sadnice ne uvenu. Imanje koje se prostire na deset hektara osiguravat će zaštitarska služba. Dvadeset zaštitara u smjenama će s pet pasa obilaziti područje oko farme. Moraju paziti da nitko nepozvan ne upadne na imanje. Psi su belgijski ovčari koje policija i vojska trenira za intervencije. Najčešće su istrenirani za traženje eksploziva i droge.

Tako će i ovi psi biti spremni reagirati u opasnim situacijama. Farmerima će na imanje dolaziti razni stručnjaci. Tkalja će ih u tkalačkoj sobi učiti kako su žene prije radile odjeću. Narodni liječnik pokazat će im kako se izliječiti pijavicama, a stočar kako da u pet minuta ošišaju ovcu.
Od gline će morati izrađivati posuđe. Farmeri će morati pokazati i spretnost u obradi drva.

Dobit će zadatak napraviti drvena kola i skulpture. Kako da ulove što više ribe, pokazat će im i profesionalni ribič. Za Uskrs farmerima u goste dolazi etnologinja kako bi ih podučila tradicionalnom bojenju pisanica. Voskom će crtati po jajima i zatim će ih morati bojiti. I ove godine glavna nagrada je pola milijuna kuna. Ove sezone o imunitetu duelista, koji će u dvoboj za ostanak na farmi, odlučivat će gledatelji.

Fani Horvat (25), djevojka splitskoga gradonačelnika Željka Keruma, zbog koje je ostavio suprugu, rodila je sina u nedjelju u novom splitskom rodilištu oko 10.30 sati.

Dječak je težak 3450 grama i dugačak 50 centimetara. Prirodni porođaj, kako doznajemo, prošao je bez komplikacija, a Fani je rodila četiri dana prije termina. Željku Kerumu (49) ovo je treće dijete, a navodno će ga nazvati Frane. Kako doznajemo, Kerum nije bio s Fani na porođaju. Kerumovu djevojku, s kojom je u vezi pet godina, u rodilište su primili oko 4 sata. Šest sati poslije rodila je svoje prvo dijete. Malo nakon 13 sati u bolnicu je u posjet stigao Kerum s Faninom majkom Anitom Horvat u svom BMW-u. Pri dolasku ostavio je auto pred ulazom u rodilište, no nakon nekog vremena vratio se i preparkirao ga.

U bolnici se gradonačelnik zadržao oko sat i pol, a potom je izašao na stražnji ulaz kako bi izbjegao medije.
 

- Ovo je privatna, initmna stvar i nije za medije - rekao je splitski gradonačelnik zahvalivši novinarima na čestitkama.
Svojoj voljenoj Fani u bolnicu nije donio cvijeće, ali je zato nosio prepune vrećice s logotipom svojeg lanca trgovina Kerum.